subota, 20. srpnja 2013.

Kako pravilno sakupljati ljekovito bilje?

Ugodne šetnje u prirodi možemo iskoristiti i za sakupljanje ljekovitog bilja. U tim slučajevima bitno je poznavati tehnike sakupljanja i konzervacije ljekovitog bilja.



Faktori kao vrijeme sakupljanja različiti su kod svake biljke. Klima i teren sakupljanja vrlo su važni kako bi ljekovita svojstva biljke bila iskorištena na što bolji i učinkovitiji način.
Osnovna pretpostavka za sakupljanje je poznavanje ljekovitoga bilja. Poznajemo li ga jasno je da ćemo ljekovito bilje sakupljati u pravo vrijeme, na pravom mjestu, pravu vrstu i na pravilan način.
Iskustvo je pokazalo da najbolje rezultate u liječenju postižemo sa svježe ubranim biljem što je za uspjeh u liječenju teških oboljenja neophodno potrebno. Svježe bilje možemo sakupljati u rano proljeće, katkada već od kraja veljače pa sve do studenoga. Poneko, štoviše, nalazimo čak i zimi, pod sniježnim pokrivačem ako smo zapamtili gdje mu je stanište (npr. rosopas obični). Za zimu valja osigurati zalihu suhoga bilja, ali ne preveliku. U tu svrhu ga sakupljamo u vrijeme kada ima najviše ljekovitih sastojaka.

Evo nekoliko kratkih uputa o načinima i vrstama sakupljanja bilja:

• Sakupljati bilje u cvatu znači početkom cvjetanja.
• U lišću znači prije i za vrijeme cvjetanja.
• Korijenje valja iskopati u rano proljeće ili jesen.
• Plodove valja skupljati u vrijeme zrelosti.
• Pri tom pazite na sljedeću uputu: berite samo zdravo, čisto bilje, bez nametnika. Bilje sakupljajte za sunčanih dana kada je ono suho i kada nema rose.
• Ne sakupljajte ga na poljima gnojenim umjetnim gnojivom, livadama, na obalama nečistih, zagađenih voda, željezničkim nasipima ili u blizini jako prometnih cesta, autocesta i industrijskih postrojenja.
• Ne čupajte bilje zajedno s korijenjem, ne nanosite štetu. Mnogo je biljaka zaštićeno. Postoji dovoljno ljekovitih biljaka s istim djelovanjem koje nisu zaštićene (npr. jaglac ili jagorčika).
• Pri sakupljanju cvjetove i lišće ne valja pritiskati ni upotrebljavati plastične vrećice ili torbe. Bilje se u njima znoji i kasnije u sušenju pocrni.
Period sakupljanja

Sokovi mladih biljaka poprilično su rijetki pa su u njima otopljeni skromni postotci ljekovitih tvari. Tijekom sazrijevanja postotak tih tvari se povećava da bi pri kraju svoje egzistencije biljka ponovno smanjila taj postotak. Dakle, biljku treba sakupljati u trenutku najvišeg postotka ljekovitih svojstava. Taj trenutak, s druge strane, varira od biljke do biljke. U svakom slučaju, postoje općenita pravila sakupljanja, koja ovdje iznosimo:
• cvjetovi – sakupljaju se prije nego što se latice skroz otvore jer u tom periodu sadrže najviše ljekovitih svojstava.
• listovi – sakupljaju se početkom cvjetanja, no prije nego što u potpunosti sazriju jer tada sadrže najviše sokova. Prilikom sakupljanja treba paziti da se biljci ne otrgnu svi cvjetovi, jer bi u tom slučaju biljka prestala živjeti. Ne bi se trebali sakupljati suhi i bolesni listovi koji sadrže razne viruse.
• stabljika – sakuplja se kada su listovi već propupali i prije nego što se pojave cvjetovi.
• korijen – sakuplja se u jesen, kada su listovi i cvjetovi već otpali, ili pak u proljeće kada počinju pupati.
• deblo – sakupljamo ga uvijek u proljeće dok biljka još nije rascvjetana.
• nadzemni dio biljke – reže se pomoću škara i to tako da ne otrgnemo cijelu biljku. Rez treba načiniti na mjestu gdje je biljka još mekana.

Kod sakupljanja moramo paziti na sljedeće stvari:

• Nije preporučljivo sakuplja ti bilj ke u zagađenom okolišu. To znači: uz rub ceste, blizu industrijskih zona, u okružju polja tretiranih raznim gnojivima.
• Sakupljati treba samo čiste, zdrave i suhe primjerke. Vlažne ili bolesne biljke lak su plijen bakterijama i plijesnima.
• Dobro identificirati biljku. Vrlo je važno poznavati karakteristike svakog dijela biljke. U slučaju nesigurnosti radije ostavite biljku da raste i dalje, jer je mnogo teže rješavati kasnije nastale probleme.
• Sakupljati biljke bez uništavanja ostalog bilja. Moramo poznavati zaštićene vrste i imati na umu da su sve biljke u Nacionalnim parkovima zakonom zaštićene. Dakle, u takvim zaštićenim prostorima, iako rastu u čistom okružju, uopće nije dozvoljeno branje bilja.

Sušenje bilja

Period sušenja ovisi o ambijentu i klimi. U toplim klimatskim uvjetima cvjetovi se suše oko 4-5, a listovi 3-6 dana. U hladnim uvjetima sušenje može trajati i duže. U svakom slučaju ne smije se odvijati na suncu! Na taj način biljke bi mogle izgubiti ljekovita svojstva.Također, biljke moramo sušiti na prozračenim mjestima koja su zaštićena od prašine. Biljke moraju biti položene i raširene na kartonskoj površini. Ne smijemo uzimati novinski papir kao površinu. Povremeno se moraju izmiješati da bi se lakše osušile. Cvjetovi se mogu zavezati tankim konopcem i objesiti naglavačke, dok voće možemo vezati za konac.
Prije sušenja biljke ne peremo, ali ih sitno narežemo. Sakupljeno bilje rasprostremo na platno ili netiskani papir i što prije osušimo u sjeni ili u zračnim, toplim prostorijama (potkrovlje).
Korijenje, kore ili jako sočne dijelove često sušimo i uz pomoć umjetnog izvora topline. Pri tom temperatura ne smije prijeći 35°C.
Dobro oprano korijenje, bijelu imelu i vrbovicu najbolje je narezati prije sušenja. Samo dobro osušeno bilje možemo sačuvati za zimu. Za to su najpodesnije staklenke ili zatvorene kartonske kutije. Izbjegavajte plastične i metalne posude. Bilje valja zaštititi od svjetla (uporabite obojene staklenke – zelena boja je najprimjerenija).
Opskrbite se samo za jednu zimu. Bilje s vremenom izgubi svoju ljekovitu moć. Svaka nam godina daruje novi biljni blagoslov.

Spremnici bilja

Spremnici u koje stavljamo biljke moraju biti od posebnih materijala: stakla, keramike, kartona ili tkanine. Bolje je izbjegavati plastične spremnike. Na spremnike lijepimo naljepnicu s nazivom biljke, datumom i mjestom sakupljanja.

Konzervacija bilja

Spremnike s biljkama treba smjestiti na suho i tamno mjesto. Naime, svjetlo i vlaga su prvi čimbenici koji razaraju aktivne biljne tvari. Povremeno je potrebno kontrolirati stanje biljaka kako bi spriječili eventualnu prisutnost “crva” ili plijesni. Suho bilje ne bi se trebalo čuvati više od dvije godine.
Konzerviranje ljekovitog bilja radi se na sljedeći način: ljekovite biljke se suše, stavljaju u spremnike i sklanjaju na posebna mjesta.

Načini pripravljanja bilja

Priprema čaja
Iscjedak iz biljaka koji dobijemo njihovim namakanjem u vodi zovemo čajem. Osim općih pravila moramo prilikom pripreme uzimati u obzir i značajke pojedinoga bilja, ali i učinak koji želimo postići. Poznajemo nekoliko načina:
• Maceracija (maceratum; mace rare, lat. – namočiti, umekšati) – cvje tove i listove navečer namočimo u hladnoj vodi (na sobnoj temperaturi), ujutro ih ocijedimo i iscjedak zagrijemo;
• Uvarak (decoctum; decocta, de kokt) – tvrde dijelove biljke (npr. koru) kuhamo u vodi od 5 do 10 minuta.
• Oparak (infusum; infuz) – me ke dijelove ljekovite biljke prelijemo vrelom vodom. Pustimo da odstoji neko vrijeme.

Oparak s vrućom vodom

Svježe bilje valja narezati u propisanoj količini i staviti u staklenu ili neku drugu, ali ne metalnu posudu. Vodu zagrijemo do vrijanja i prelijemo preko pripravljenoga bilja. Svježe bilje samo vrlo kratko ostaje u vreloj vodi (dovoljno je pola minute). Čaj mora biti posve svijetao: svjetložut ili svjetlozelen. Opareno osušeno bilje mora odstajati nešto duže (jednu do dvije minute).
Tako pripravljen čaj je znatno djelotvorniji i ljepši za oko.
Korijenje stavimo u propisanu količinu hladne vode, kratko prokuhamo i pustimo da stoji 3 minute.
Dnevno potrebnu količinu čaja nalijemo u termos-bocu i pijemo, u skladu s uputama, gutljaj po gutljaj. Obično se uzima do vrha puna čajna žličica bilja na četvrt litre vode (= 1 šalica), inače prema uputi za svaku pojedinačnu biljku.

Hladna iscrpina

Navest ćemo nekoliko osnovnih pravila glede korištenja hladnih iscrpina.
• Mnoge biljke (npr. crni sljez, bijela imela ili iđirot) ne smiju se popariti, jer uslijed djelovanja topline izgube ljekovitu moć. Od njih pripravljamo čaj kao hladnu iscrpinu. Za svaku pojedinu biljku navedenu količinu ostavimo u hladnoj vodi 8-12 sati (većinom preko noći), zatim samo malo zagrijemo na temperaturu za pijenje i dnevnu količinu čuvamo u termos-boci prethodno ispranoj vrućom vodom.
• Hladna iscrpina pomiješana s naljevom je najbolji način uporabe ljekovitoga bilja: bilje ostavimo preko noći u polovici propisane količine hladne vode, ujutro procijedimo. Tada s drugom polovicom vode poparimo ostatke bilja i ponovo procijedimo. Hladni pripravak i vrući naljev sada pomiješamo. Tako pripremljen čaj sadrži djelotvorne tvari, koje su topljive samo u hladnoj ili samo u vrućoj vodi.
• Ako čaj pripremimo za višekratno korištenje, procijedimo ga i spremimo u termos-bocu tako da izbjegnemo ponovna zagrijavanja. Sladimo ga medom (bo lje ga je piti nezaslađenog). Čaj ispijamo uvijek polako, gutljaj po gutljaj.
Čaj

• Čaj uglavnom pripremamo kao oparak, i to tako da vodu zavrimo, stavimo u nju pripremljenu količinu suhoga ljekovitog bilja, odložimo posudu i pokrijemo je. Ostavimo da odstoji od 5 do 15 minuta, potom procijedimo i nalijemo u šalice. Ako čaj duže vrije ili ga ostavimo da stoji duže od navedenoga vremena, izlučuju se i druge tvari čiji učinci nisu uvijek poželjni, dok se pak oni očekivani ljekoviti izgube. Stoga je važno da se pomno držimo uputa.
• Ako pak, primjerice, želimo da čaj poljske preslice djeluje kao purgativ, moramo ga kuhati 20 minuta dok se ne izluči silicij.
• Za pripremu obloga i kupelji stavimo bilje u hladnu vodu koju zavrimo, osim ako je riječ o kamilici, metvici i majčinoj dušici (eterična ulja).
• Obično uzmemo 1 do 2 čajne žličice ili prstohvat suhog bilja na 2 dl vode. Kod svježe biljke količinu povećamo 2 do 3 puta. U čajnim mješavinama pojedine se biljke uzimaju u jednakim omjerima, osim ako u receptu nije drukčije navedeno.
• Čaj koji pijemo duže vrijeme, ili preventivno (za sprečavanje bolesti), trebao bi biti blag – 1 čajna žličica na pola litre vode. Za brzo pak djelovanje, ako je bolest već očita, spravljamo jači čaj – 1 čajna žličica na 1 dl vode. Za vanjsku uporabu (oblozi, grgljanje, ispiranje) pripremamo jači koncentrat. Izuzeci u pripremi (s obzirom na jačinu) čajeva opisani su kod svake pojedine biljke.
• Sve biljke koje sadrže ljekovita eterična ulja (kamilica, tetrljan, matičnjak itd.) samo prelijemo vrelom vodom i ostavimo ih pokrivene od 3 do 5 minuta. Bobice (npr. šipkove, glogove) stavimo u hladnu vodu i potom zavrimo.
• Koru i korijenje narežemo i stavimo u hladnu vodu i pustimo da zakipi, a nakon 5 do 10 minuta vrenja sklonimo posudu, sačekamo da se ohladi i potom procijedimo za uporabu.
• Imelu i bijeli sljez nikad ne zakuhamo. Namočimo ih u hladnoj vodi preko noći, ocijedimo i potom zagrijemo. Čaj mora biti lagana, blaga i dobra okusa (1 žličica osušene biljke na pola litre vode). Pijemo ga u većim količinama tijekom dana (bar 1 litru) i duže vrijeme. Na taj način povećavamo otpornost organizma. Isto tako možemo pripremiti i neke druge čajeve, primjerice, od svježih biljaka.
• Osušene biljke čuvamo u papirnatim vrećicama ili u kartonskim kutijama (nikad u PVC vrećicama), u suhom, hladnom i tamnom prostoru.

Tinktura (esencija)

Tinkture su također iscjedine (ekstrakti), koje dobivamo s 38-40% rakijom od žitarica ili voća. Bocu ili neku drugu posudu koju možemo zatvoriti napunimo rastresito do grla s izabranim biljem i prelijemo ga s žitnom ili voćnom rakijom. Ostavimo ju na toplom (oko 20°C) dobro zatvorenu 14 dana ili čak i duže, češće protresemo, zatim procijedimo i ostatak iscijedimo. Tinkture uzimamo u obliku kapi, razrijeđene s čajem, u vidu obloga ili ih koristimo za masažu.

Svježi sok

Svježe biljne sokove koristimo u obliku kapljica ili njima premažemo oboljela mjesta na tijelu. Pripravljamo ih uz pomoć sokovnika, koji bilje isjecka i istovremeno iscijedi. Sokovi moraju biti dnevno svježe pripravljeni. Napunjene i dobro zatvorene možemo ih čuvati u hladnjaku i nekoliko mjeseci.

Biljna kaša

Stabljike i lišće smrvimo s kuhinjskim valjkom na drvenoj dasci u lisnatu kašu. Kašu namažemo na lanenu krpu, položimo na bolesno mjesto, zavijemo maramom i održavamo toplim. Takav oblog može ostati preko noći.

Oblozi od bilja omekšanog na pari

Pustimo da u loncu zavrije voda, preko njega stavimo cjedilo u koje smo staviti svježe ili osušeno bilje i sve prekrijemo. Nakon nekoga vremena smekšano, toplo bilje stavimo u rijetku platnenu maramu (gazu) i stavimo na oboljelo mjesto. Sve prekrijemo s vunenom maramom i čvrsto zavijemo s još zavoja. Ne smijemo osjećati hladnoću.
Jako su djelotvorni oblozi od poljske preslice omekšane na pari. Ostavimo ih na bolnom mjestu dva sata ili preko noći.

Pripravljanje masti i ulja

Sitno narežemo dvije pune pregršti bilja. Oko 500 grama svinjske masti zagrijemo do temperature za pečenje odrezaka. Bilje pomiješamo s vrućom masti, kratko prepržimo, promiješamo, maknemo tavu sa štednjaka, pokrijemo i pustimo da se hladi preko noći. Sutradan sve malo zagrijemo, procijedimo kroz lanenu krpu i još toplom mašću napunimo pripravljene staklenke ili druge primjerene posude.
Ulje pripravljamo na sljedeći način: cvjetovima ili biljem napunimo bocu sve do grla i prelijemo s hladno prešanim maslinovim uljem, tako da je ulje dva prsta iznad cvjetova ili bilja. Ovo treba odstajati 14 dana na suncu ili blizu izvora topline.

Biljne kupke

• Potpuna kupka: Odgovarajuća bilja preko noći namočimo u hladnu vodu. Za kupku trebamo jedno vjedro (6-8 litara) potpuno svježega ili 200 g suhoga bilja. Sljedećega dana sve zagrijemo, procijedimo i ulijemo u vodu za kupanje. Kupanje traje 20 minuta.
Srce mora biti izvan vode. Nakon kupanja se ne obrišemo, nego se omotamo ručnikom ili ogrtačem za kupanje i u krevetu se preznojimo jedan sat.
• Sjedeće kupke: Za sjedeću kupku potrebno nam je samo pola vjedra svježega ili oko 100 g suhoga bilja: postupak je isti kao kod pripreme potpune kupke. Visina vode u kadi mora sezati preko bubrega. Treba voditi računa o posebnim uputama za svako pojedino bilje.
Vodu uporabljenu bilo za jednu ili drugu vrstu kupke možemo još dva puta koristiti ako ju ponovno zagrijemo.

Upotreba ljekovitog bilja

Postoji, dakako, mnogo načina upotrebe ljekovitog bilja. Jasno je kako je primjena ljekovitog bilja kroz povijest u velikoj mjeri ovisila o podneblju i postojećoj vegetaciji. Spomenut ćemo, ukratko, one načine koji se najčešće koriste u našim krajevima.

1. KUPELJI
Kupelji mogu biti nožne, ručne, sjedeće i sveukupne (potpune). Pripremamo ih tako da nešto koncentriraniji čaj (40-80 grama po litri vode) ulijemo u kadu. Dvije do tri litre takvog čaja dovoljne su za običnu kadu. Osim čaja, u kupelj možemo dodati 5-10 kapljica eteričnog ulja ili biljnog estrakta. Kupelji se savjetuju protiv reumatskih bolesti, nesanice i loše cirkulacije. Kod sjedećih kupelji voda je hladna ili mlaka tako da efekt bude bolji. Koriste se protiv hemoroida, upala mokraćnih puteva i ginekoloških tegoba.

2. PARE
Pare se koriste najviše kod upala dišnih puteva i to na sljedeći način:
• uzimamo 2 šake suhe biljke ili 2-3 kapljice eteričnog ulja,
• prekrijemo se plahtom ili ručnikom tako da spriječimo izlazak para u okolni prostor,
• polako odmaknemo poklopac s lonca, namjestimo glavu nad lonac i udišemo paru 10-15 min.

3. OBLOZI
Oblozi se pripremaju na više načina:
• Od listova i korijenja svježih biljaka. Kuhamo korijen ili zgnječenu biljku i prostremo mješavinu na gazu te položimo na bolno mjesto.
• Od voća (jagode, smokve). Voće umotamo u gazu i položimo na kožu.
• Od sjemenki. Sjeme izmrvimo i obložimo bolesno mjesto.
Oblozi se prave i od oparaka. Oparak je tekućina dobivena od poparene ili kuhane biljke. Oparak mora biti koncentriraniji od čaja (50-100 g/litru vode) ili 5-10 kapljica eteričnog ulja. Oblog stavljamo na kožu, a mijenjamo ga kada se ohladi. Također, možemo ga prekriti dekom da se sporije ohladi.

4. GRGLJANJE I ISPIRANJE USNE ŠUPLJINE
Usta ispiremo čajevima raznih biljaka. Time sprječavamo upale grla i dišnih puteva te istovremeno pomažemo održavanju higijene usta (npr. protiv upale desni koristi se kadulja).

relaxforum

Nema komentara:

Objavi komentar

Ljudi koji postignu uspjeh...

Ljudi koji postignu uspjeh nakon dugogodišnjeg rada, stalnog učenja i prirodnog talenta, nikada neće "poleteti". Prelazeći stepeni...