subota, 22. srpnja 2017.

Jos uvijek se...

Još uvijek se rasplačem u sekundi. K'o dijete. Još uvijek mi je stalo do svakojakih budalaština i sitnica. Onoga na što mnogi ni ne obraćaju pažnju. Još uvijek se naživciram zbog stvari koje me se ne tiču, ali koje me na neki čudan način pogađaju. Još uvijek pucam na svaku glupost i ne znam začepiti kada treba. Pustiti, pa otpustiti. Učim to. Još uvijek. Još uvijek zalutam u vlak emocija koji ne vodi nikamo, doli u bol. Još uvijek čitam. I još uvijek mislim da likovi iz knjiga zaista postoje. Još uvijek se guram. Kroz život. Manje kroz gužvu i redove. Još uvijek se palim na dobrotu. I dobre ljude. Na zagrljaje, oproste i druge prilike. Još uvijek me razveseli ljetni pljusak i iznenadna nevera. Oni nemirni trenuci pred oluju. Ne znam, valjda volim sve što je nemirno. Još uvijek sanjam, smijem se i tražim. I još uvijek osjećam. Cijelim bićem. Da ono što volim zaista jest sve što imam  ~ Ingrid Divkovic
Dobro jutro.


Nema komentara:

Objavi komentar

Oni misle...

"Oni misle da sam ja lud zato sto necu da prodam svoje dane za zlato, a ja mislim da su oni ludi jer misle da moji dani imaju cijenu.&q...