Svaki put iznova shvatim da losi ljudi bez obzira na dezurni osmijeh, dodvoravanje, tapsanje po ramenu i sve druge mehanizme obmane i samoobmane, kad tad pokazu svoje pravo lice. To je nesto kao univerzalni zakon...
Nekako zloba, zavist i licemjerstvo nikada nisu tako pametni kao ljubav. Ipak se na kraju uprkos svemu isplati biti "covjek." Uprkos svima i svemu...I to skroman covjek, jer skromnost pobjedjuje svako lukavstvo...Uvijek...
Sto bi rekla moja drugarica Ingrid:" Nema nista ljepse, nego otici s covjekom na usnama."
JB
Nema komentara:
Objavi komentar