srijeda, 19. rujna 2018.

Kad bismo...

Kad bismo radije govorili šta nam sve prija, umjesto što nabrajamo sve što nam smeta, kad bismo dragim ljudima češće govorili koliko ih volimo umjesto što idemo okolo i riječi trošimo govoreći šta kod drugih ne volimo, kad bismo se trudili da svoje živote živimo onako kako želimo umjesto što vodimo računa o tome kako bi drugi trebalo da žive, kad bismo ljude do kojih nam je stalo sutra voljeli jače nego danas umjesto što raspredamo o tome ko koga smije, a ko koga ne smije da voli i koje su ljubavi normalne, a koje ne - tada bismo spoznali jačinu prave sreće. Jer sreća je osjećanje koje čovjek nosi u sebi, zato je ne stvaraju promjene nastale napolju. Ne možeš da natjeraš okean da se promjeni da bi ti u njemu preživio, već moraš da naučiš da plivaš. Ne možeš da natjeraš zimu da bude topla, već moraš da naučiš kako da se utopliš dok traje. I naposlijetku ne možeš da natjeraš ptice da idu pješke, jer ti ne znaš da letiš, već moraš da ih pustiš da budu svoja priroda, a ti da nastaviš svojim putem.

Blogdan



Nema komentara:

Objavi komentar