četvrtak, 20. rujna 2018.

Kad ne znas kojim putem treba krenuti

“Čuvaj se. Svaki put kada, sazrijevajući, budeš htjela promijeniti nešto što je pogrešno u ono što je ispravno, ne zaboravi da prvu revoluciju treba izvesti u sebi samoj, prvu i najvažniju.


Boriti se za jednu ideju, a nemati ideju o sebi, jedna je od najopasnijih stvari koje se mogu dogoditi.
Svaki put kada se osjetiš izgubljenom i zbunjenom, pomisli na drveće i sjeti se kako ono raste.
Ne zaboravi da jedno drvo s velikom krošnjom i malim korijenjem iščupa prvi nalet vjetra, dok kroz drvo s mnogo žila i malom krošnjom i sokovi jedva protječu.
Korijenje i krošnja moraju rasti zajedno; moraš biti istovremeno u stvarima i iznad njih, samo tako ćeš moći ponuditi hlad i zaklon, samo tako ćeš se, kad za to dođe vrijeme, okititi cvjetovima i plodovima.
(“Tko nije drvo razumio prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa učinio… I shvatit će, kad-tad, da ne zna što je hlad.” )
I kada se pred tobom otvore mnogi putevi, a ti ne budeš znala kojim da kreneš, nemoj poći bilo kojim, nego sjedi – i pričekaj.
Diši duboko i s povjerenjem u sebe, onako kako si disala onog dana kada si došla na svijet; ne dozvoli da ti nešto odvuče pažnju; čekaj, i dalje čekaj.
Budi mirna, šuti i slušaj svoje srce.
Kad čuješ njegov glas, ustani i idi kuda te ono vodi.”

Autor: Susanna Tamaro – “Pođi tamo kamo te srce vodi”







Nema komentara:

Objavi komentar