Preskoči na glavni sadržaj

Poruka dana

“Želim ti dovoljno sunca da ti osvijetli dan koliko god bio siv.

Želim ti dovoljno kiše da sunce možeš cijeniti još i više.

Želim ti dovoljno sreće da ti održi duh živim i vječnim.

Želim ti dovoljno boli da ti i najmanja zadovoljstva u životu izgledaju veća.

Želim ti dovoljno dobitka da zadovolji tvoje želje.

Želim ti dovoljno gubitaka da cijeniš sve što posjeduješ.

Želim ti dovoljno pozdrava dobrodošlice da lakše prebrodiš posljednje zbogom.”

~ Bob Perks

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Poruka za dobro jutro

1. Kada novi dan započinje, postavite sebi izazov da se nasmiješite – iskreno i zahvalno. 2. Kada ne dobijete ono što želite, postavite sebi izazov da cijenite što na svijetu postoji mnogo ljudi koji nikada neće imati ono što ste vi imate upravo sada. Nemojte biti ljubomorni. 3. Kad se uhvatite u razmišljanju kako je trava zelenija tamo negdje drugo, izazovite sebe da zalijete travu na kojoj stojite. Dobro jutro

Normalan si. Imaš dvoje djece. Diplomu...

Normalan si. Imaš dvoje djece. Diplomu. Posao. Račune za struju. Račune za telefon. Ljetovanje od deset dana. Možda 15. Escape weekend u Beč. Plus zdravstveno osiguranje. Plus životno osiguranje. Mirovinsko osiguranje. Račune za grijanje. Žuriš kući iz ureda. Danas je nedjelja. Vodiš ljubav svake druge nedjelje. S ugašenim svjetlom. Mirno. Misionarski. Nekada i četvrtkom kada ti otkaže psihijatar. Budi normalan. Petak je dan kada ti tvoja jednostavna žena kuha gulaš. Odustao si od sna da uzgajaš pčele. I od toga da se često smiješ. Ideš u teretanu, jer tako treba. Voziš se u koloni. Nikada ne pretičeš. Nešto ne umiješ više voljeti. Želio bi. Kasnije i to nestaje. Lažeš da si dobro. Lažeš da se smiješ. Lažeš. Ne smeta ti prašina na omiljenoj ploči. Na cijelom gramofonu. Pušiš kriomice. Psuješ vozače. Psuješ pješake. Psuješ bicikliste. Psuješ susjede. Psuješ ženu. Psuješ djecu. Psuješ život. Račun

Mojoj dusi se zuri

Mojoj duši se žuri   Računao sam svoje godine i otkrio da mi je ostalo manje vremena za život od onog koji sam proživeo dosad. Osjećam se kao dijete koje je dobilo kutiju slatkiša, prve je pojelo sa zadovoljstvom, ali kad je vidjelo da ih je ostalo još malo, počelo ih je jesti sa posebnom pažnjom i uživati u svakom zalogaju. Nemam više vremena za beskonačne konferencije u kojima se govori o statutima, pravilima, procedurama i unutrašnjim odredbama, znajući da ništa od toga neće biti postignuto. Nemam više vremena da podnosim apsurdne ljude koji, uprkos poodmaklim godinama, još nisu odrasli. Nemam više vremena da se borim sa neostvarenim. Ne želim da budem na skupovima gde se ego naduvava. Ne mogu da trpim manipulatore i oportuniste. Nerviraju me zavidni ljudi koji pokušavaju da diskredituju sposobne da bi osvojili njihove pozicije, talente i dostignuća. Moje vrijeme je prekratko da bih raspravljao o naslovima. Želim sadržaj, supstancu, mojoj duši se žuri. Nije ostalo još puno slatkiša